Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
19380
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
nedjelja, srpanj 3, 2016
Dakle pisala sam ovdje već o problemima sa tim rođendanima i sa po meni preskupim poklonima koje djeca dobiju od svojih vršnjaka, ono vrtičke dobi :p

U mom prvom tekstu se radilo o rođendanu mog djeteta i mojem iznenađenju sa poklonima, nekako mi se činilo previše.... i još uvijek mislim da je, no dobro, prilagodila sam se sredini, i sada smo mi išli na rođendan, jednoj djevojčici. Naravno, kupili smo joj poklon, nekako u rangu onoga što smo dobijali, no isto sam više pažnje poklanjala odabiru poklona koji bi se mogao svidjeti toj djevojčici, obradovati je, u suradnji sa svojim djetetom... više pažnje tome nego samoj cijeni, iako sam gledala da ne pretjeram, jer ne želim podizati granicu.. Ma ponekad se osječam kao da je to neka vrsta pokera, mame gledaju što je tko dobio, pa onda se trude nadmašiti.. Mislim, ja sam tu kontra, nekako se držim sramežljivo, ako smo mi dobili poklon od djevojčice koji je otprilike vrijednost 200kn, odlućila sam da ja neću prijeći 150. 

No, dobro, dali sam pogriješila ili ne više ne znam, uglavnom, na ovaj rođendan, sa nama je išla još jedna djevojćica, koja je odmah pitala ovu moju šta joj je kupila, i moja kaže, a ona onako hm, sva važna kaže, mi smo uzeli dnevnik i razglednicu i 100kn....  Sjetila sam se one priće koja je nedavno kružila internetom o dnevniku i poklon bonu iz hm-a, i sad mislim, dali je ovoj mami falilo vremena, ili kreativnosti, ili danqas djecu u toj dobi najviše vesele novci???? Ma znam da ih vesele, ali da sve to svedemo na kalkulaciju..

Ma znam i ja kalkuliram. Sama sam u svom prvom tekstu napisala da smatram da bi po meni tu maksimum bio 50 kn, no sada sam ga i ja prešla, jer , eto, ne želim odskakati od drugih,a sa druge strane nije mi to ni neki problem, taj financijski izdatak...

Ma pustimo rođendane, nego ajmo na parkiranje, ima mjesec dana, kako sam nakon 15 godina, od kako sam položila vozački, odlućila poćeti voziti.. i dobro, lijepo to ide, uzela ja par sati kod instruktora, vozam svaki dan, nisam imala nikakvih incidenata...

Da kažem do danas, ne znam dali je ovo bio incident. Dakle, trebam u mesnicu, parking je mali, treba izaći u rikverc sa parkinga na glavnu cestu, dosta je nepregledno i osjetila sam nelagodu od same pomisli da se baš tu parkiram. I ja sretna pomislim kako preko puta mesnice moji poznanici imaju lokal i iza svoju privatnu kuću sa velikim dvorištem, i mislim tu ću se ja parkirati, i stanem tamo, lijepo uz kraj dvorišta, da se može proći pored mene i sva sretna idem pitati vlasnika dali mogu 5 min, samo do mesnice... On kaže NE, ne može imate tamo parking, ne i ne, .. O.K. moje razočarenje i tuga u pogledu su bili oćiti, izađem sa autom i prijeđem cestu i parkiram se lijepo pred mesnicu na parking, nije problem, no u mesnici promrmljam da kako ću ja sada sa toga parkinga izaći na tu cestu.... A mesar kaže, da tu je jako nepregledno a ulicom auti brzo voze... i valjda je skužio moj problem i ponudi mi da on izveze auto :) , joj super... Da i onda, kako do dvorišta od poznanika vodi neka ulućica koja izlazi na glavnu cestu, mesar mi auto ostavi na izlazu iz te ulićice, jer tu ni nema prometa, i dok je on izašao iz auta, a ja stavila bebu u autosjedalicu i sjela u auto , namjestila si sjedalo, gledam poznanika koji je bas sada krenuo iz svog dvorišta, i eto svejedno je morao čekati da se ja maknem, da me je ostavio tamo di sam stala, prvo mu ne bi ni smetala, a i otišla bi prije nego što je on trebao van...

Da se razumijemo, znam da nije u redu parkirati se bilo gdje, ni kod bilo koga na privatnom posjedu, ali pitala sam ga, objasnila situaciju, i stvarno, moja kupovina i boravak u mesnici nije trajao duže od 5 min... Znam da je mogla biti i gužva u mesnici, ali u tom slučaju bi ja imala opciju odustati od kupovine, pa se preparkirati na parking koji je možda sto metara dalje i vratiti se u mesnicu.... Neka, poznanik je u pravu, ne želim mu ništa loše, nego da danas gdje god da je krenuo, da mora negdje ostaviti svoj auto na dvije minute i da mu vlasnik površine ne dozvoli, da mu kaže, ne može....

zivkica @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 17, 2016
Dakle, imam neku situacijom sa "djećjim poslima", i volila bi pomoć, od bilo koga tko ima iskustva sa ovim, kako postupiti. Pošto mi je prvo dijete u pitanju, zbunjujuće mi je, nisam sigurna koliko se smijem i trebam petljati.

Od prošle jeseni, moje dijete, predškolka, ima prijateljicu u ulici, Luciju, poćele su se posjećivati doma, i ja, a i drugi roditelji smo bili sretni što se djevojćice vole skupa igrati, jer eto, generacija su, i žive blizu, savršeno za lijepo prijateljstvo. 

Kako se se djeca uglavnom igrala kod nas, tako sam primjetila da se nešto među njima poremetilo, negdje oko nove godine. Počelo je onako, primjetila sam da mala Lucija često mom djetetu govori da je živcira, da ništa ne zna, da je samo imitira, i čak optuživati da laže i da vara u igrama. Ova moja bi pogledala tužno prema meni i rekla ali mama nisam stvarno, ja bi uglavnom izbjegavala petljanje, rekla bi im da riješe same, ako su prijateljice da se dogovore. I onda se desila jedna situacija, dječji rođendan, puno djece, moja je baš volila Luciju, i htjela je sjesti do nje, pa joj je ona rekla da je živcira što ide uvijek za njom, pa su druge djevojčice pitale, a što je onda ne "prekriži", na što je ova rekla da bi, ali joj roditelji ne daju... Dakle te večeri je moje dijete prvi puta bilo tužno i pitalo, a zašto me ona više ne voli. Ja sam joj samo savjetovala da se posveti malo i drugoj djeci, jer ima još prijateljica, da pusti Luciju, da stvarno ne trći za njom...

Pa, recimo da me je dijete i poslušalo, no isto, kada bi Lucijina mama poslala poruku da Lucija želi kod nas, moja bi sva sretna rekla DAAAA ;)))))

Meni je pomalo mučno bilo gledati, da Lucija uvijek očekuje da bude sve po njenom, da je pomalo i vara u igricama, ne bi li dokazala da je u svemu bolja od nje, ali sam gledala ne petljati se, nego kasnije sa svojim djetetom razgovarati o tome, i tješiti je, ukazivati joj na neke druge djevojčice sa kojima se isto druži a koje je vole, i ne rade takve stvari.. 

Dakle Lucija dolazi i dalje kod nas, najčudnija za mene situacija je bila na rođendan od mog djeteta, bilo je tu nekih 7 do8 djece, i mala Lucija zove mene, da mi kaže da je ova moja lagala... mislim, isprićala mi je neku glupost, na koju sam je ja brzo pokopila. no ostalo mi je ono, dali je ona svjesna što čini, ima 6 godina, možda ni ne zna, poslije sam rekla svojoj maloj, kakva ti je to prijateljica na tvoj rođendan te tuži mami, što je ona htjela, da te kaznim pred njima, ili šta??? 

Ja sam jedna od onih ljudi koji definitivno nikad neće reći da će staviti ruku u vatru da moje dijete ne bi nikad ovo ili ono, smatram da su naša djeca osobe, druge osobe, ne mi sami, i imaju neke svoje osobine, koje nas mogu iznenaditi, no za sada znam, a i provjerila sam neke situacije kod drugih roditelja kod kojih moje dijete ide, znam da nikada ne bi htjela da nečija mama nekog kazni zbog bilo čega, a pogotovo da izmišlja nešta za to.

Lucija je i inaće znala moje dijete dovoditi u nezgodne situacije, ja sam osoba koja dosta toga dozvoli, no ne baš sve, no Lucija uglavnom želi zabranjeno, i nije ju briga kada ova moja kaže da ću se ja kasnije ljutiti na nju, još joj kaže; "zapamti, to nije bila moja ideja", sva sreća pa sam uglavnom u blizini, pa ćujem te stvari, još su male da ih ostavim bez nadzora.

U zadnje vrijeme sam imala par prilika vidjeti Lucijino ponašanje prema mom djeteu u društvu druge djece, dakle moje djete gurne u stranu, neki dan joj je doslovno rekla da se malo odmakne da ona nema zraka, tako da je moja ostala po strani, dok se je Lucija stisla uz druge dvije djevojčice... I dalje ona dolazi kod nas, i još mi neki dan kaže, da eto ni jedna njena prijateljica nije doma pa je došla kod nas.... mislila sam da je lapsus...  No danas, vrhunac, moja kaže da bi išla kod nje, ja pošaljem poruku Lucinoj mami, ona kaže da dođe, moja došla a tamo još jedna djevojćica... Ajde neka se igraju, no nedugo, Lucijina mama vodi moju doma, da je ona htjela kući, da je rekla da će joj doći gosti, i Lucijinoj mami ta prića baš ne drži, pa joj moja prizna da ne dolaze gosti ali da želi kući...  Ja sam pretpostavila da su ove dvije šaptala i ignorirale ju pa sam pomislila, pa pametno da si htjela kući. No kad je Lucijina mama otišla, moje dijete je briznulo u plać, kaže, rekle su mi da idem doma, , da lažem Lucijinoj mami da će mi doći gosti da se one mogu igrati.. oh

A mislim, utješila sam je koliko sam mogla, htjela bi joj reći nešta pametno, rekla sam joj da joj one ni ne trebaju, to nisu prijateljice...  

Ne znam šta ću ako sutra, kada Lucija bude sama, jer njena mama ju ne može nikuda voditi, jedino kod nas može sama doći, ako dođe kod  nas.. hoću li joj reći, alo mala, koji je tebi klinac da tjeraš moje dijete iz kuće i da je nagovaraš da laže i danas dolaziš jer ti je dosadno da je opet ovdje maltretiraš... Mislim, to su dječja posla, ali trebam li ipak.. ne znam što trebam, kakva su ovo djeca.... 

zivkica @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 4, 2016
Dakle, imam ja ovdje već negdje tekst koji sam pisala o naušnicama, o toj tradiciji... i biće sam onda malo bila stroooga, prema mamama koje vode djecu na bušenje ušiju... ma i danas imam isti stav, da mi je to na bebama bezveze.... No, hm, dakle, rekla sam da ja svojoj djeci neću bušiti uši dok ne budu sami tražili, i došao je i taj dan...

Dakle, najstarija, ima 6 godina, odlućila je da ona to želi. 

Do nedavno joj je obična kontrola kod pedijatra bila problem, a u zadnje vrijeme govori da bi baš vadila krv i da želi probušiti uši.

Nisam je preozbiljno shvačala, dok mi nije pričala o djevojčicama u vrtiću, rekla mi je da jedna ima probušene uši, a jedna ima samo naljepljene naušnice, i ja joj ponudim da nabavimo te naušnice koje se lijepe, a ona, dosta zrelo odgovori da ona ne želi te, jer će te izgubiti, lako ispadnu, ona bi probušila uši... Ja kažem dobro i vidjeti ćemo....

Uglavnom, jučer kod zubara, popravljamo zubić i ona je bila stvarno dobra i hrabra, i ja je hvalim, a ona, ok, sad kad sam bila tako dobra i hrabra, sada mogu i bušiti uši, i kaže hajde, vodi me sad...

I ajde, mi u prvu zlatarnu, ona izabrala medicinke...

Barba uzeo flomaster, nacrtao točkice na uši i uzeo pištoljčić, a ona NEE, a ja pitam jel nećeš i kažem, ne moraš, to je tvoja želja... ali ona kaže da hoće, samo ju je malo strah... Ok, barba je prvo uho, nakon njenih rjeći, riješio u sekundi, i bilo je suza.. i rekla je da ne boli jako, ali malo boli, i još sa suzama u oćima se nasmijala sretna onim što vidi u ogledalu.... ali... Drugo uho ne da

Hoću, ali NEEEE.. mama mama, ajde idemo na kavu pa ćemo doći poslije...

I došli mi poslije, ona si odabrala lijepe naušnice, kupili ih i platili jer je ona rekla da će probušiti i drugo uho... No ne da.. i ajde, dogovorimo se za popodne, neka dijete malo odmori....

Popodne smo bili na drugom mjestu, ogledali medicinke, ona ne bi odustala ali ni nema više hrabrosti...

Na kraju sam je ucjenila, rekla sam da ću naušnice koje smo kupili dati nekom, onda je ipak pristala, isto je vrisnula, prije nego ju je teta sa rozim aparatićem taknula, i plakala je, ali isto, čim se vidjela u ogledalu, odahnula je i njena sreća je bila neizmjerna, što je uspjela , i čini mi se da je jedva čekala jutros otići u vrtić pohvaliti se svojim, različitim, medicinkama, (na drugom mjestu nisu imali iste).

Ima jedna grupa na FB, mame iz našeg grada, čitala sam nedavno kako su te mame tračale jednu mamu, kao, kako zlostavlja dijete, nasilno mu buše uši, dijete vrišti, ali mama uporna.. i tada sam mislila, Bože dragi kakve mame, oh... A sad si mislim, netko tko je sastrane prošao u trenutku kad mi je dijete vrisnulo i plakalo... Rekao bi isto... lude li matere, što tjera dijete na nešto što ono neće... Pa, ništa nije onako kako izgleda... :p

zivkica @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 28, 2016
Dakle, do ovog, 6. rođendana na rođendanima moga najstarijeg djeteta smo bili samo mi, uža obitelj i kumovi, i koji bliski prijatelj. Od ovog rođendana smo pošli trendovima ovog mjesta, pozvali smo neke prijatelje iz vrtića. Bilo je desetak dječice, sve u svemu sve je lijepo prošlo, dječica su bila dobra, na kraju proslave izgledali su svi zadovoljni i gosti i slavljenica.

Jedna od mama mi je rekla da mogu znati da im je bilo lijepo po tome, jer se nikom nije dalo ići kući kada su roditelji dolazili po njih ;)

Bilo je to onako, recimo skromno, torta , sokovi, grickalice i dala sam im na raspolaganje skoro cijelu kuću, birali su sami u kojoj prostoriji i kako će se zabavljati, izabrali su, naravno, najveću spavaću sobu, skakli po krevetima, pričali strašne priće, zamračili sobu... trčkarali po cijeloj kući. 

Kaos iza njih je bio lako rješiv, malo neuredni  kreveti i nešta prosutih grickalica, sve se dalo srediti u 15 minuta.

Jedino što me malo brine nakon ovog rođendana su pokloni.. mislim djete mi je zadovoljno, ma i ja sam, ali nekako mi se čini da je sve pretjerano.. Gdje su nestali skromni pokloni, vrečica bonbona ili čokolada... Danas je to (vrečica bonbona i čokolada), sitnica uz glavni poklon.

Kako su djeca dolazila i davala poklone, ova moja ih je svakog zagrlila i poljubila, rekla hvala za poklon, poklon odložila i vodila redom svoje prijatelje u prostor za igru, tek poslije smo gledali poklone.

Pa, nemojte me krivo shvatiti, meni nije financijski problem za bilo koga od te djece pripremiti poklon, za njihove rođendane u rangu sa poklonima koje je moja mala dobila, a to je sve negdje u rasponu 100-200 kn, mislim da su neki i premašili tih 200kn...

 

Ali nekako mi se čini da je to previše, za tu dječicu, očekivala sam sitnice, eventualno do 50kn, ali i tih 50 mi je bilo bas maksimum...

Moje dijete i ja smo bili sretni što su se svi odazvali, i vjerujem da sva ta djeca jedva čekaju svoje rođendane zbog prijatelja koji će im doći, a pokloni, vjerujem da bi ih i dva bonbona umotana u celofan usrečila....

Sječam se svoga nečaka, tamo sredinom devedesetih, imao je deset kuna, išao je prijatelju na rođendan, potrošio je svojih 10 kn na poklon, i takve poklone je i sam dobivao, i nije više ni očekivao, očekivao je dobru zabavu, mama pravi tortu, peče pizzu za njega i njegove prijatelje.. Poslije je bio sretan sa čokoladicama i bonbonima koje je dobio.

Što je danas drugačije? Moje dijete i danas ima otprilike 10 kn "svojih", njoj dostupnih... Žašto smo se upleli svojoj djeci u darivanje prijatelja, i uzimamo stvari u svoje ruke, plačamo poklone dvjestotinjak kuna, iako oni još nemaju baš pojam o vrijednosti novaca?

Pitam se dali će steći pogrešan dojam o vrijednosti nekih stvari.. hm, stvari, da, danas su stvari na prvom mjestu, pokloni, a ljudi, prijatelji, dolaze kasnije. Djeca u ovoj dobi su još neiskvarena, vidim po njima svima da su im još uvijek prijatelji bitniji od poklona i pitam se zašto se toliko trudimo, što prije promjeniti tu nevinost.

Iskreno, osječala sam se neugodno gledajući njene poklone, za neke sam sigurna da su otkinuli od svojih usta da bi dali poklon u "rangu" sa trendom ostalih roditelja iz mjesta... Znam i sama da sam na par rođendana, na koje je išla moja kčer, dala skromnije poklone; konkretno bili su u pitanju slatkiši i neka igračkica, uglavnom do onih 50 kn.. I nije mi sada neugodno zbog toga, osječam nelagodu što sam dozvolila djetetu da zove djecu na kolaće, sok i igru,  zbog kojih su se njihovi roditelji morali toliko trošiti... :o

zivkica @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 14, 2015
Zašto neki ljudi to rade sami sebi? Ne mislim tu na one koji su pretrpani radnim obavezama, već na one koji za sve što ih netko zamoli u tom danu, kažu može, pa na kraju živčane i ništa ne stignu, no ipak stignu na putu do jedne od obečanih posjeta, na koji debelo kasne,popričati sa nekim koga dugo nisu vidjeli, pa pokušati nadoknaditi u 5 minuta zaostatke, u onih 5 minuta koje ionako nemaju jer ih netko negdje čeka već 20 minuta.. i onda tih 5 minuta ode na 15... I onda dođu tamo gdje kasne, vidno uzrujani, i iz nekog razloga ljuti na osobu kod koje kasne, jer je eto pitala a gdje si ti.. šta se nismo dogovorili ranije.... I onda stane paljba i pravdanje kako ona ne stigne sve, kako mora na sto strana... i jedan neobavezan posjet, koji je trebao biti ugodan, ispadne nešto što je toliko naporno... 

Ostaviti nekoga da čeka, tj.kasniti na dogovoreni sastanak je vrlo jednostavno nepoštivanje tuđeg vremena. I nema opravdanja. Zašto ljudi ne znaju reći nemogu, nemam vremena danas i to je to....

Pa, neki baš ne znaju, još se uspiju i naljutiti, jer, eto, nisu oni krivi što su toliko traženi, pa moraju na sto strana, a oni su tako dooobri, da svima žele ugoditi... dobronamjerno kasne svagdje po malo... pa tko se ima pravo ljutiti na takve dobročinitelje, jer koliko su oni samo dobrih djela i pravih stvari učinili tog lijepog slobodnoga dana, na kraju kojeg su ljuti na sve te ljude zbog kojih im je dan bio prenaporan, da zaborave onu bitnu činjenicu, dan je bio slobodan, prazan... sami su ga tako popunili.

zivkica @ 08:10 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 12, 2015
Ma mislim, ja sam u politici "stranac", ali ipak me zanima, kao građana ove države, građana sa "pravom glasa".. kako je to moguće? Kakva majkina koalicija je moguća nakon izbora?

Koji zakoni ovo odobravaju, tko je donio i zašto zakon po kojem je to moguće, a po meni bez ikakve logike.. Razumijem koalicije prije izbora, ali kad je gotovo... rekli bi stari zagorci; "WTF"? Netko je povukao paralelu sa klađenjem, veli ajmo se kladiti nakon utakmice :o

Dakle neki ljudi su odlućili ne dati svoje glasove ni hdz-u ni sdp-u, i ti ljudi imaju svoje razloge za to, dali su ih tom mostu ili bilo kom... ali od kuda sada pravo bilo kome, da te glasove koalicijom pripiše bilo kome, kakvi pregovori oko toga? 

Dali je u pitanju ušteda da ne idemo na ponovne izbore,ma, pa nismo ih onda morali ni imati, neka samo svi ostanu na vlasti, neka se oni međusobno dogovore i uštediti ćemo jel, narode moj? A oni svi će se, kao i do sada, sve dogovoriti za dobrobit ovoga naroda? Moš mislit, da misle na narod ne bi se nitko sada toliko grebao za tu svoju stolicu,, poziciju, mandat... kako već...

Osobno osječam se prevareno, nisam glasala ni za jedne od njih. Valjda jedina krščanka u ovoj zemlji koja je podržala stranku koja ne podržava abortus i podržava krščanska načela ovog naroda.. dobro, ako nisam jedina, jedna sam od rijetkih... I onda se naši krščani pitaju, zašto nam Bog ne pomogne, i ima li Ga.. pa kad Ga ne želimo u bitnim pitanjima, onda se valjda i maknuo, nije lijepo nametati se tamo gdje te ne žele...

zivkica @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 8, 2015
Dakle.. uspavanog li naroda... Pitam se povremeno, na čemu smo to mi..????

zivkica @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 31, 2015
Pitam se kako je naše društvo došlo do ovog stanja, do ovolike zbunjenosti, sljepila i... ne znam kako da to i opišem. Uglavnom nevjerojatno mi je, posebno za neke osobe, koliko mogu ne vidjeti neke stvari onako kako jesu.. Da, i vrlo vjerojatno te neke osobe isto misle za mene :D Dakle držati ću se sada onih koji sami sebe proglašavaju krščanima, vjernicima, onima koji kažu, da, ja vjerujem u Boga... 

I sad ti isti, po pitanju tog uvedenog "blagdana" noći vještica, ne vide ništa loše, jer vještice ne postoje.. to ništa ne postoji, ali oni su vjernici, vjeruju u Boga i dozvoljavaju da im djeca slave noć vještica, jer je to beznačajno, a zaborave im objasniti dan svih svetih i dušni dan.. Vjeruju u Boga, da Bog je ljubav, Bog je dobar... a ovo je samo igra, On ne zamjera...

Ali ti isti vjernici zaboravljaju da uz Boga postoji i onaj zli, onaj kojeg ne želimo u blizini svoje djece, no ipak, na neki naćin djeci dozvoljavamo da slušaju i da slave noć vještica, noć koja predstavlja nešto najbliže onom zlom...

Da, naravno Bog je ljubav i Bog nas voli, ali dao nam je slobodnu volju, i ako odaberemo zlo, zlo će nam i biti, ne od Boga, nego zbog našeg izbora...

E sad, što me je opet potaklo na ovaj tekst, kako imam prilike vidjeti, da u nekim vrtićima u gradu, ovih dana sve vrvi rezbarenim bundevama i vještičjim kapama, strašnim maskicama, i "happy halloween" porukama, dok sa druge strane molitva nije poželjna, prićati o religiji ili Bogu, je zatucano, i nije "tome" mjesto u vrtiću, i većina današnjih roditelja (koji kažu da ja vjerujem u Boga), sa time nema nikakvih problema, ne vide ih..

Ja sam smatrala da imam sreće, jer dijete mi je upisano u vrtić koji ući djecu da se pomole prije dorućka, a sa bundevama koje su dobili kao donaciju za prigodnu noć, tete su djeci prikazale plodove jeseni,, i razne kulinarske specijalitete te bundeve, tako da sam bila vrlo zadovoljna. No, od ove jeseni, moje dijete ući engleski jezik u vrtiću, to je ustvari dodatni sat poslije vrtića, dva puta tjedno... Dakle i ja i moje dijete smo bili sretni zbog te novosti, vrlo rado smo upisale engleski za predškolce...

No, jučer poslije sata engleskog, sva djeca nose neke crteže; dakle, bundeva, rezbarena sa vještićjom kapom, a ispod piše "happy halloween", to su djeca obojala pod satom engleskog i još im je učiteljica malo pričala o vješticama, na engleskom, pa na hrvatskom... i tako.. 

Ma, ja se pitam koje veze ima noć vještica sa engleskim jezikom? Zašto je to bilo potrebno? Mene dijete poslije ispituje, mama, dali postoje vještice, i stavlja svoj crtež na frižider, pa ja već da ću reći ne, ne postoje.... no onda se zapitam dali ću joj tako ućiniti dobro, vjerujem li ja u Boga, da, vjerujem da postoji i onaj zli, dali želim da mi dijete misli da ne postoji, da se smije sa time igrati...

No, to nije bas dobro, govorim joj onako, oprezno,pa znaš postoje neke loše stvari zle... kako postoje dobri anđeli, tako postoje i demoni, ali ne trebaš ih se bojati, neće ti doći ako ih ne pozivaš.. Ako se moliš Bogu da te Anđeli ćuvaju, onda ti zle stvari ne mogu ništa.. Ova slika simbolizira noć vještica, kao njihov blagdan, ja baš i ne želim to slaviti, mislim, ne želim da te zle stvari misle da ih želim u životu.... Objašnjavam joj da neki ljudi kažu da to ništa ne postoji, da je to samo igra, ali ja eto, ne volim takvu igru, ne želim riskirati sa time...

Na to je dijete zaključilo da ne želi vještice u kući, i bacila je crtež...

Dakle cijeli dan danas na dječjim programima, svi crtići su uklopljeni u noć vještica... pa zašto? Drugo dijete mi ima 3 godine, voli gledati crtić "dora istražuje", i ja sam sretna što ga voli, jer dosta je edukativan, no zašto je bilo potrebno da se danas ta Dora cijeli dan igra sa vješticama. duhovima, demonima... Nekoliko puta je mali pobjegao od televizije, da se razumijemo, on nije slušao moj razgovore sa starijim djetetom, jednostavno su neki djelovi crtića bili za njega prenapadni.

Znaći, naše društvo to sve tolerira, i prije će uprti prstom u mene zbog ovog teksta nego reći, hej, mi smo kršćani, našim blagdanima slavimo Boga, ne vještice ni demone.. Dakle tolerirati danas treba sve, osim onih koji žele ostati vjerni Bogu, krščanstvu... 

https://youtu.be/s9ajWv5SVqs

zivkica @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, rujan 22, 2015
Pitam se zašto dosta ljudi, kada napuni mobitel, ne iskopća punjać iz struje, nego samo ostave kabel da  visi, uključen u struju... Jel' to neko novo pravilo, za štedit struju, ili šta?

Primjećujem to već duže kod nekih starijih, pa i mlađih.. ono, kuma mi dođe u goste, pa traži punjać da napuni mobitel, a onda samo uzme mobitel, a punjać tako ostavi, u struji.. 

Ne znam, kako imam djecu, uopće mi se ne sviđa da kabeli okolo vise uključeni u struju.. nekako mi se ne čini pametno, no šta ja znam..

I kod većine mojih gostiju, prošlog ljeta sam primjetila taj trend... svašta ulazi u taj trend...

Ja onako, sramežljivo, iskopćavam, pazeći da ne bi nekog naljutila.. jer.. ono, ne smiješ gostima prigovarati valjda.. heh

zivkica @ 08:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 20, 2015
...kad nešto baš mora biti tako, da se postaviš na trepavice, neće biti drugaćije...

Gledala sam danas malo slike, jednog svog FB prijatelja, bio je u Tovarniku, želio je vidjeti što se događa i svojim fotografijama prenjeti viđeno...

Zaključak mu je, da su 90% muškarci, ono ostalo žena i djece.. i kaže, ne nije to najveći problem, nego primjećuje da kada je potrebno negdje probiti neku blokadu, onda se guraju djeca naprijed, bacaju se preko ograda, no kada dođe vlak i krene ukrcavanje, ta ista djeca i žene, nemaju šanse... Problem je manjak osjećaja ljudskosti među njima samima, da pomognu jedni drugima...

Usput, onako, razmišljam o našoj vladi, našem premijeru, koliko se ovih dana pozivaju na krščanstvo, sjetili su se da je Hrvatska ipak krščanska zemlja, i da je normalno pomoći... Pitam se koliko i kome se pomaže ovim, pa valjda će im svima biti lijepo u Europi, iako , nekako mi se čini da se ta EU pomalo zagrađuje, ograđuje.. žele li ih.. dali će im biti lijepo ako ih bas i ne žele...?

Dali je ovo tek početak večeg kaosa, ili će oni svi stvarno, lijepo i mirno živjeti u bogatim EU zemljama...

Da, da se vratimo na našu krščansku vladu... zanimljivo mi je , da je još nedavno, u vrijeme referenduma za obitelj, Hrvatska bila strogo sekularna, a naša vlada vrlo lgtb orjentirana.. tada su vrlo jasno pokazali koliko im je bitno to hrvatsko krščanstvo, i jako ljepo su kasnije zakonima izigrali volju djela hrvatskog naroda...

Ovo jedno sa drugim nema veze, ili možda ipak ima...

No, jednostavno, da se sada sav hrvatski narod postavi na trepavice, ovo što se pokrenulo, teško će se zaustaviti, osim možda..

Molitva dragom Bogu, da nas zaštiti.. No , i to je teško, jer gle, i krščani su napredovali, modernizirali se, nije više moderno postiti ni moliti se, ili činiti bilo koju pokoru.. Pa mislim, kad je zadnji puta neki svečenik, biskup... kardinal, pozvao ovaj krščanski narod na post i molitvu, pa za bolje stanje u lijepoj našoj...

Ne treba to više, nije to više tako strogo kao prije... to su rijeći današnjih  mlakih krščana, koji jedva čekaju Veliki Petak, da poste, da se fino napapaju ribe, hobotnice, bakalara... da se napiju finog vina i da zakljuće pitanjem kad ćemo opet ovako postiti....

Ponekad mi se čini da se današnji Svećenici ponašaju kao i  roditelji koji razmaze djecu, dopuštajući im stvari koje baš i nisu dobre za njih.. nekako sve ide u krivom smjeru... 

Ne znam kako sam došla ovim tekstom do ovdje, planirala sam samo prvu rečenicu... samo jednu kratku...

zivkica @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.