Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
21018
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
četvrtak, siječanj 13, 2011
Čitam jučer komentare na tekst o ravnatelju koji je udario učenika. Komentara je stvarno raznih: neki kažu da  ravnatelja treba strogo kazniti, neki bi učenika još više izmlatili, a neki bi čak porazbijali učenikovim roditeljima prozore... ;)

Ja sam opčenito protiv bilo kakvog nasilja i vjerujem da se puno toga, pametnim razgovorom, kod naše djece može postići... Vjerujem da u taj razgovor trebaju aktivno biti uključeni i roditelji i nastavnici. No, svi znamo da je u zadnjih 15-ak godina.. ili ne znam vec koliko, fizičko kažnjavanje učenika strogo zabranjeno.. i ne samo to, čini mi se da je zabranjeno i krivo pogledati učenika, a neki učenici, nažalost, zajedno sa svojim roditeljima, to dobrano koriste..  iskreno, ne vidim dobrobiti za budučnost djeteta u takvom ponašanju roditelja. Možda sad, kad je nasilje među samim učenicima poraslo, kad su se neki nastavnici uljuljali u onu „mi ništa ne možemo poduzeti, ruke su nam vezane“, a roditelji, neki stvarno ne mogu ništa sami, a ima i onih koji zaliječuju svoja negativna iskustva iz doba svojeg djetinstva kada je šiba vlada u školama... možda ipak nešto treba opet mjenjati u zakonima.

Ja, sam iz doba šibe u učionicama, i dobila sam jednom preko tura.. moram priznati da je bilo bezbolno fizički, no bila je sramota velika, i samo saznanje da nastavnik smije imati šibu, večinu nas je držalo u redu. Nemam zbog toga danas neke posljedice, i kad sretnem dotičnog nastavnika, mogu reći da ga i poštujem. No, bilo je i drugačijih, nastavnik sa ključevima u rukama, šeta učionicom, i „zločestog“ učenika udara ključevima po glavi... Eh, to je već druga krajnost, suprotna ovoj današnjoj. Sječam se dobro, svi smo doma svojim roditeljima govorili za ponašanje tog nastavnika, no nijedan roditelj nije ništa mogao.. ili nije htjeo.. ja ne znam. U ono vrijeme je stvarno previše bilo dozvoljeno nastavnicima, i iako če možda neki zaključiti da je bilo manje problematičnih, manje nasilja među samom djecom, ipak ,pitam se nije li današnji roditelj, koji se „urotio“ sa svojim problematičnim djetetom protiv nastavnika, upravo onaj koji je u svoje vrijeme dobio ključevima po glavi.. i nitko za to nikad nije odgovarao?

No, definitivno jesmo, puno više od današnje djece, imali poštovanja i dobrog straha od nastavnika, a i roditelja.. Navest ču primjer koji gledam svaku Nedjelju u lokalnoj Crkvi: -kad sam ja bila dijete, sjedili smo mi,djeca, naprijed, a roditelji iza nas, ispred svečenik.. nije bilo pametno okretati se, pričati.. jednostavno se znalo da se neke stvari moraju poštivati. –danas, djeca po cijeloj crkvi, ponesu igračke, galame, krevelje se.. neki roditelji su tu, pa im je nekad i smješno, neki djeluju nemočno, neki jednostavno ni nisu prisutni da se ne sramote...

Isto što se tiće nastavnika,  bez obzira na sve, morala sam ih poštivati kao odrasle osobe, iako mi se tu, ni ova krajnost sa „ključevima po glavi“, nimalo ne sviđa.. No, može li se već naći neka „zlatna sredina“ i po tom pitanju!?!

zivkica @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.