Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
21018
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
nedjelja, veljača 28, 2016
Dakle, do ovog, 6. rođendana na rođendanima moga najstarijeg djeteta smo bili samo mi, uža obitelj i kumovi, i koji bliski prijatelj. Od ovog rođendana smo pošli trendovima ovog mjesta, pozvali smo neke prijatelje iz vrtića. Bilo je desetak dječice, sve u svemu sve je lijepo prošlo, dječica su bila dobra, na kraju proslave izgledali su svi zadovoljni i gosti i slavljenica.

Jedna od mama mi je rekla da mogu znati da im je bilo lijepo po tome, jer se nikom nije dalo ići kući kada su roditelji dolazili po njih ;)

Bilo je to onako, recimo skromno, torta , sokovi, grickalice i dala sam im na raspolaganje skoro cijelu kuću, birali su sami u kojoj prostoriji i kako će se zabavljati, izabrali su, naravno, najveću spavaću sobu, skakli po krevetima, pričali strašne priće, zamračili sobu... trčkarali po cijeloj kući. 

Kaos iza njih je bio lako rješiv, malo neuredni  kreveti i nešta prosutih grickalica, sve se dalo srediti u 15 minuta.

Jedino što me malo brine nakon ovog rođendana su pokloni.. mislim djete mi je zadovoljno, ma i ja sam, ali nekako mi se čini da je sve pretjerano.. Gdje su nestali skromni pokloni, vrečica bonbona ili čokolada... Danas je to (vrečica bonbona i čokolada), sitnica uz glavni poklon.

Kako su djeca dolazila i davala poklone, ova moja ih je svakog zagrlila i poljubila, rekla hvala za poklon, poklon odložila i vodila redom svoje prijatelje u prostor za igru, tek poslije smo gledali poklone.

Pa, nemojte me krivo shvatiti, meni nije financijski problem za bilo koga od te djece pripremiti poklon, za njihove rođendane u rangu sa poklonima koje je moja mala dobila, a to je sve negdje u rasponu 100-200 kn, mislim da su neki i premašili tih 200kn...

 

Ali nekako mi se čini da je to previše, za tu dječicu, očekivala sam sitnice, eventualno do 50kn, ali i tih 50 mi je bilo bas maksimum...

Moje dijete i ja smo bili sretni što su se svi odazvali, i vjerujem da sva ta djeca jedva čekaju svoje rođendane zbog prijatelja koji će im doći, a pokloni, vjerujem da bi ih i dva bonbona umotana u celofan usrečila....

Sječam se svoga nečaka, tamo sredinom devedesetih, imao je deset kuna, išao je prijatelju na rođendan, potrošio je svojih 10 kn na poklon, i takve poklone je i sam dobivao, i nije više ni očekivao, očekivao je dobru zabavu, mama pravi tortu, peče pizzu za njega i njegove prijatelje.. Poslije je bio sretan sa čokoladicama i bonbonima koje je dobio.

Što je danas drugačije? Moje dijete i danas ima otprilike 10 kn "svojih", njoj dostupnih... Žašto smo se upleli svojoj djeci u darivanje prijatelja, i uzimamo stvari u svoje ruke, plačamo poklone dvjestotinjak kuna, iako oni još nemaju baš pojam o vrijednosti novaca?

Pitam se dali će steći pogrešan dojam o vrijednosti nekih stvari.. hm, stvari, da, danas su stvari na prvom mjestu, pokloni, a ljudi, prijatelji, dolaze kasnije. Djeca u ovoj dobi su još neiskvarena, vidim po njima svima da su im još uvijek prijatelji bitniji od poklona i pitam se zašto se toliko trudimo, što prije promjeniti tu nevinost.

Iskreno, osječala sam se neugodno gledajući njene poklone, za neke sam sigurna da su otkinuli od svojih usta da bi dali poklon u "rangu" sa trendom ostalih roditelja iz mjesta... Znam i sama da sam na par rođendana, na koje je išla moja kčer, dala skromnije poklone; konkretno bili su u pitanju slatkiši i neka igračkica, uglavnom do onih 50 kn.. I nije mi sada neugodno zbog toga, osječam nelagodu što sam dozvolila djetetu da zove djecu na kolaće, sok i igru,  zbog kojih su se njihovi roditelji morali toliko trošiti... :o

zivkica @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.