Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20444
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
utorak, prosinac 14, 2010
No, evo moje priće; Krštena sam još kao beba, roditelji su puno radili i uglavnom je moja baka vodila brigu o mojoj vjeri; naučila me je moliti i sve što svaki krščanin treba znati. Roditelji su me vodili svaku Nedjelju u Crkvu, no vremena za zajedničku molitvu nije bilo, to je bilo prepušteno baki i kasnije mojoj slobodnoj volji. Več u  osnovnoj školi sam počela protestirati zbog odlazaka u Crkvu svake nedjelje i do svoje dvadesete sam prestala ići, tata je govorio da ne vrijedi tjerati u Crkvu, ako netko nema volje, to nije to...

Ja sam se još uvijek bila izjašnjavala kao vjernik, kao kršćanin, no, dala sam si za pravo da zanemarim 10 zapovjedi, tj.da ih prilagodim kako meni pašu. Znaći; zašto bi ja išla u Crkvu kad je onaj svećenik jučer bio pijan, ili kad su u prvom redu najveći grešnici, a tamo glume svece, poslije pada komunizma pogotovo sam gledala na bivše komuniste pred oltarom, isto tako mi je povijest institucije Crkve opravdavala moje neodlaske. Tako da sam ja dobrih 10 godina, totalno zaboravila svoju vjeru, Boga sam koristila samo kad mi je pasalo reći da sam vjernik.

Inaće, u životu mi je sve bilo onako kako treba, dobar posao, dobri prijatelji, na ljubavnom planu se isto nisam mogla požaliti, financijski problemi su me uvijek zaobilazili, kad je meni falilo para, uvijek bi uskočio tata ili brat. Zdravlje, mene i moje obitelji, i svih bližih meni je isto uvijek bilo dobro. Volim reći da sam od 20.do 30. godine živjela ko bundeva, bez briga.

No, tamo početkom tridesetih su počeli napadi panike. Prošla sam dosta razgovora sa psihijatrima, psiholozima, sve da izbjegnem lijekove.. ali jednostavno nisam bila uspjela. Postala sam pomalo i ovisna, znaći kad bi se stanje zbog razgovora sa psihologom malo smirilo, ja opet nisam mogla živjeti bez tabletica u torbici.. pri ruci za svaki slućaj, imala sam neobjašnjivi strah od napada panike. Odjednom sam bila u klopci, sa svojih 33 godine, željela sam obitelj, bebu, ja i moj dečko smo se odlučili za brak, no ja sam se osječala nesposobno za brigu o sebi, a kamoli imati bebu.. a tek strah zbog lijekova koji u trudnoći ne dolaze u obzir.

I onda jednog dana sam „svratila“ u Crkvu, izašla sam iz nje sa željom da se opet vratim i da povedem i muža, koji je isto kao i ja, kršten i izjašnjavao se da vjeruje u Boga, ali nije imao potrebe ići u Crkvu.

Uglavnom, da ne tepem previše, jer nisam dobar pisac da opišem dovoljno dobro svoje osjećaje tih dana; Od onog dana kada sam krenula redovito u Crkvu, obnovila molitvu.. nema više tabletica u torbi. Dalje, nekoliko mjeseci nakon mog i muževog povratka Crkvi, otišli smo oboje na životnu ispovjed, posjetili Međugorje, i ravno 9 mjeseci kasnije dobili bebicu...

Uglavnom dragi moji, ja i danas imam obićaj reći da je moja vjera u Boga slaba, ali da bi voljela da je puno veća. I previše zla se događa na svjetu, i pitam se i ja zašto Bog dozvoljava da pate djeca... ma, uglavnom, svako živo biće, zašto treba toliko patnje, i ne čudim se što ljudi, ateisti, prozivaju vjernike; „a gdje vam je sad vaš Bog“, isto tako ne razumijem zašto je sama institucija Crkva u ime Boga izazvala toliko nepravde u povjesti, zašto ima pedofila među svečenicima.. previše puta zašto, previše razloga da vjera u Boga oslabi.

No, dali je u redu okrivljavati Boga za sve?! Pa, dao nam je slobodnu volju.. Što je institucija crkva, što su svečenici... samo obični ljudi sa svojom voljom. I ne, ne  idem u Crkvu zbog svečenika, zbog susjede, nego zbog sebe, zbog Božje rijeći.

Dalje, koliko puta su ljudi izdali Boga.. možemo kreniti samo od naše države, bivše i sadašnje. Koliko se „vjernika“ odreklo Boga zbog položaja u komunizmu?, Početkom domovinskog rata se puno ljudi vratilo Bogu, krunice oko vrata su bile većini vojnika. No, prije par godina se opet poteglo pitanje stavljanja religije na svoje mjesto... izbaciti križeve.. Ustvari stavljanje Boga na neko mjesto... Crkva i politika ne idu zajedno.. No dobro, ali stanite, svi oni koji se izjašnjavaju za vjernika a misle da je to u redu, da je u redu željeti da Bog nema svoje mjesto u državnom vrhu!? Koliko su nas pokrali u ovih 20 godina, gle naše državnike, naše sabornike.. pa da  se drže 10 zapovjedi Božjih, ili bar one ne kradi, i ne laži...mogla bi Hrvatska biti zemlja blagostanja

 

Neki dan sam proćitala zanimljiv tekst u župnim obavjestima: „..ne trebaju nam velike rijeći da bismo nekoga obratili. Što više govorimo,to više činimo neuvjerljivima sami sebe i ono što je u nama. Svijeća ne treba govoriti: „Gle, ja svjetlim, brže dođi u svjetlo“. Ona time što svjetli poziva ljude. Činimo tako i mi. Naša dobrota, ljubav, povjerenje, poziva svakog čovjeka. Ljudi koji su dobri, koji pokazuju da su sretni zato što su s Bogom, oni privlače i kraj njih bi svatko želio biti. Molimo boga da nam da takve ljude i da i mi postanemo takvima...“

zivkica @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.