Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20444
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
srijeda, siječanj 4, 2012
Sve može izgledati lijepo, ako gledate iz dobrog kuta.. Kako sam već pisala, mm kasni, trebao bi doći tek za petnaestak dana. Nakon negodovanja i tugovanja zbog toga, pomirila sam se i odlučila kako ću bar imati vremena skinuti još koji kg, prije nego dođe doma, jer nakupilo se nešta ovih blagdana...

Krenula sam u novu godinu vrlo odlučno... već 02.01. na meniju mi je bila čarobna juha i puno voća... i puno volje.. što je najbitniji sastojak svake djete; volja čovjeka....

03.01. popodne zove moja kuma, govori da treba pomoć... rade čvarke... obečala sam joj pomoći kad ih budu radili.. pošto sam ja slavonka, pa im je bitno da budem prisutna, kažu da imati nekog iz slavonije kad se rade čvarci je bitan sastojak za uspjeh ;))

Mislim ja, ma dobro, ja ionako ne volim baš čvarke, idem malo pomoći, ali.. pitam je nisu li trebali to napraviti prije Božića... di sad?

Kaže bilo je pretoplo... i tako, čekali su da malo zahladi.. ajd.. što je tu je...

Iako je tamo sve mirišalo po hrani, uspjela sam zamastiti samo ruke, brci su mi ostali poprilično nemasni... ...divila sam se sama sebi i svojoj čvrstoj volji...

Svekrva je čuvala moje dijete to popodne...

Moje dijete je inaće dosta dugo bilo bez kose, i tek sad, kad je blizu drugog rođendana, ima malo više.. malo je duža.. mogu joj staviti ukosnicu.. konačno izgleda kao mala djevojčica....

Neki dan sam joj kratila šiške... tek malo naprijed, da joj ne ide u oći, a ono ostalo bi počešljala u stranu i pokupila sa ukosnicom... i tako sam bila zadovoljna i sretna njenom frizurom.. ne znam to opisati, kao neki ponos.. moje dijete konačno ima kosu za praviti frizuru.....

Da se vratimo na svekrvu i danu sa čvarcima....

Dolazim doma...

Gledam svoje dijete.... primječujem da joj je kosica kraća...

Svekrva se hvali kako je sama ušla u frizerski (inaće moje dijete voli gledati korz izlog frizerskog kako tete šišaju), frizerka je pitala šta trebaju, a sveky je ponosno rekla da bi se mala šišala... pa su je malo podišali....

Nije to puno... one male frčkice na vrhovima kose... one na koje sam bila ponosna...

.. te veceri sam ostala njema, nism mogla ništa reći sveky, bojala sam se da ne puknem, da se ne posvađam za svagda.... Pa, to je samo kosa.. narasti će.. ok, tješim samu sebe, i nadam se da će otići prije nego je progovorim bilo šta....

Zašto je to napravila....

Danas sam skroz utučena zbog toga, i skroz vrtim u glavi,  mislim, zašto me nije pitala.. kako je mogla misliti da je u redu....

Kupila sam si danas dvije čokolade, jednu s lješnjacima, drugu s keksom, sladoled grandisimo (biskvit-lješnjak-čokolada)... i još su tu kumini čvarci.. tako su mi fini i utjehu mi daju....

No, ipak, pitam se, jeli normalno da me je to toliko nasekiralo... ne želim imati ovako zbrkane i često ružne osječaje prema sveky... često mislim da sam sama preosjetljiva... Zašto je tako teško imati normalan odnos na relaciji svekrva-snaha? Gdje griješim?

Spominjala je ona prije kako bi ona vodila unučicu kod frizera, ja sam obično samo rekla da ne treba; objašnjavala bi usput kako ne želim te loknice odrezati, iako su slabašne, ispod raste gušča kosa.... i ne vjerujem u ono da ako je sad ošišam da če joj rasti jača kosa.. ili drugačija nego će biti ako je ne šišam, jer vjerujem, to jest sigurna sam da kosu nasljeđujemo genetski... samo se mjenja ona baby kosica.. šišali mi djecu ili ne....

Ona bi spominjala nešta u stilu "treba to stručna osoba...", No ja bi uvjek rekla da nije potrebno...

Znam, možda sam ipak trebala strogo nastupiti i reći joj ovako "da se niste usudili..."

I sad kad razmišljam što i kako sam trebala, i o čemu je ona razmišljala.. jedino sam sigurna da nije o meni mislila, možda samo u smislu da kad je ošiša da se mogu ljutiti, ali povratka nema...

I to je tako, nema povratka, nema smisla mojoj ljutnji, sekiraciji, brigi za nešto što sad ne mogu više ispraviti...

...čak mislim da cijelu situaciju mogu pogoršati ako njoj sasipam sve što mi se trenutno mota po glavi u lice....

Sad na kraju teksta, kad se vratim na prvu rečenicu "sve može lijepo izgledati,a ko gledate iz pravog kuta..."

...teško mi je naći pravi kut u ovoj situaciji....

nije puno pomogao ni sladoled, ni čokolada, pa ni čvarci.....

 

zivkica @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.